Tartufi rastu tokom cijele godine ukopani u tlo u crnogoričnim i bijelogoričnim šumama. U pravilu se u mekanom i rastresitijem tlu razvija veće plodno tijelo nego u zbijenom i tvrdom tlu. Tartufi svoje spore otpuštaju kada dozriju. Spore kliju u povoljnim uvjetima stvarajući primarni micelij. Nastoje se domoći korijena viših biljaka kako bi uspostavili mikorizu, u suprotnom propadaju. U slučaju nepovoljnih uvjeta spore mogu mirovati i do nekoliko godina. Razvijaju jake arome koje privlače konzumente. Boja mesa kod tartufa ovisi o vrsti, stupnju zrelosti te o domaćinu s kojim tartuf živi u mikorizi.
Najveći potrošaći i proizvođači tartufa u svijetu su francuzi i talijani. Uzgoj tartufa ondje postoji već preko 30 godina. U današnje vrijeme uzgojem tartufa intenzivno su se počeli baviti SAD, Španjolska, Čile, Novi Zeland i Australija, Švedska i Velika Britanija.
U Hrvatskoj, najpoznatija nalazišta tartufa su u Motovunskoj šumi u dolini rijeke Mirne u Istri, gdje su prvi puta pronađeni 1929. godine. Najveća vrijednost tartufa je kulinarska zbog njihove arome zbog čega postižu vrlo velike cijene na tržištu. Najcjenjeniji je bijeli tartuf koji može doseći cijenu od 2000 eura za kilogram. Najpoznatije vrste roda Tuber su bijeli, crni, ljetni i zimski tartuf.
Biljke domaćini uključuju drvenaste višegodišnje kulture, drveće i grmlje hladnih, umjerenih borealnih ili planinskih šuma, ali i vrste arktičkih alpskih zajednica grmlja. Poznavanje viših biljaka je značajno zbog poznavanja zahtjeva prema pedoklimatskim uvjetima. Na taj se način može pravilno odabrati viša biljka koja će se mikorizirati tartufima.
Comments